:: Konačno: U Zagrebu raspušten gradski odbor zadarskog HNS-a   :: Zadar - Hidroavionski ponton gradit će se na Đigi   :: MO Brodarica_NAGURAVANJE NA NARODNOM TRGU   :: Konačno konstituiran MO Brodarica   :: DALJNI PAD HNS-a U ZADRU !   :: Lesnina predstavila XXXL prodajni centar u Zadru   :: Obezglavljen HNS-Grada Zadra...   :: Vesna Sabolić: Birači nas više ne prepoznaju   :: Umro je Stjepan Kaurloto, prof.   :: 85-ti rođendan Jose Špralje !
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
  • Zadarska Brodarica
 
 
 



 
 
 
 
 


Plan MO Brodarice


ZADAR

OSOBNA KARTA

Grad Zadar je jedinica lokalne samouprave u sastavu Zadarske županije. Gradska tijela su: Gradsko vijeće s 27 viječnika, poglavarstvo s 9 članova i gradonačelnik. Grad ima u sastavu 36 mjesnih odbora, 15 naselja te 72.718 stanovnika popis 2001.godine a popis 2011. godine 75.082 stanovnika (poEU),bez okolice  kao i Županije. Sjedište Grada je: 23000 Zadar, Narodni trg 1.



Glavni Izbornik
Naslovnica
Linkoteka
MO Brodarica
Zadarski kutak
Aktualno
Skandalozno
Događaji
Kultura
Povijest
Politika
Zanimljivosti
Razbibriga
Sport
Obavijesti
dpu Maraska Park
EU
Video - Brodarica
WWW








DAN GRADA ZADRA
I SV. KRŠEVANA
24. STUDENOG




ANĐEO GRADA ZADRA

na vrhu tornja katedrale
Sv. Stošije
bdije nad gradom i okreće
se u smjeru vjetra





Uzorak Slike
SVI  ZADARSKI
(GRADO)NAČELNICI

Pod raznom vlašću sve do
1920. - Zadar je bio
Glavni grad Dalmacije
Uzorak Slike
Mletačka Republika
1409. - 1797.
Grb
-o-
Austro Ugarska
monarhija
1797. - 1805

-o-
Ilirske Provincije
Napoleonove
1805. - 1813.
Trifun Pasquale
1805. - 1806.
Petar Damijani od Vrgade
1806. - 1811.
Andrija Borelli Vranski
1812. - 1814.

Austro Ugarska
K'n'K monarhija
1813. -1918.

Nikola Pappafava
1814. - 1818.
Francesco de Sanfermo
1818. - 1830.
Antonio Alesani
1830. - 1832.
Antonio Cernizza (Crnica)
1832. - 1840.
Giulio Parma
1840. - 1840.
Antonio Rolli
1840. - 1841.
Franjo Borelli Vranski
1841. - 1844.
Antonio Nekić
1844. - 1848.
Marko Cernizza (Crnica)
1848. - 1858.
Antonio Nekić
1858. - 1861.
Kuzma Benja Posedarski
1861. - 1874.
7.lipnja 1897. deseti
izbor za poglavarstvo

Nikola Trigari
1874. - 1899.
Luigi Ziliotto
1900. - 1916.
Matej Škarić
1916. - 1818.
Alfons Borelli
1918. - 1918.

Kraljevina Italija
Grb
Talijanska teritorija Zadar
1920. - 1943.
Luigi Zilioto
1918. - 1922.
Ascania Persicalli
1922. - 1922.
Vicko Fabiani
1922. - 1941.
Mario Sani
1941. - 1941.
Ivan Salghetti-Drioli
1941. - 1943.

 Njemačka vojna uprava
1943. -1944.
 Zadar - Zara

Karlo Höeberth
1943. - 1944.
-o-

SFR Jugoslavija
1945. -1990.
SR Hrvatska
Datoteka:Coat of Arms of the Socialist Republic of Croatia.svg
OPĆINA ZADAR
 
Ivo Dražević
1945. - 1946.
Krsto Đerđa
1946. - 1947.
Drago Labar
1948. - 1950.
Mladen Buljevac
1950.
Branko Modrić
1950.
Edvin Andrović
1951.
Ante Maštrović Nino
1951. - 1952.
četverogodišnji mandat
Ante Sorić Golub
1952. - 1956.
Albin Švorinić
1956. - 1960.
Jovan Jokić
1960. - 1963.
Drago Strenja
1963. - 1967.
Kažimir Zanki
1967. - 1972.
Julian Padelin
1972. - 1974.
predsjednik skupštine
općine Zadar

Šime Patrk
1974. -1979.
Ivica Maštruko
1979. - 1986.
Josip Vlahović
1986. - 1990.

Republika Hrvatska
1990. -

  • Ivo Livljanić
    1990. - 1992.
    Duško Kučina
    1992. - 1994.
    Božidar Kalmeta
    1994. - 2004.
  • Ana Lovrin
    2004. - 2006.
  • Živko Kolega
    2006. - 2009.
    Zlonimir Vranćić
    2009 - 2013
    Božidar Kalmeta
    2013 -
Uzorak Slike
Courtesy by Pavao Jerolimov




Spomenik buri na Brodarici

  • KAD SI U OVIM ULICAMA ONDA SI NA BRODARICI:

    • OBALA KNEZA TRPIMIRA (od 1 do br. 36, parni neparni)
      ULICA ASJE PETRIČIĆ
      ULICA VATROSLAVA JAGIĆA
      ULICA IVANA GUNDULIĆA
      ULICA S.S. KRANJČEVIĆA
      PUT PETRIĆA
      PUT NINA (svi neparni i bb)
      ULICA IVANA LUKAČIĆA
      ULICA IVANA MEŠTROVIĆA(svi neparni)
      ULICA IVANA ZAJCA
      ULICA LOVRE MATAČIĆA [PUT DIMNJAČARA]
      ULICA MIROSLAVA KRLEŽE
      ULICA GRGE OŠTRIĆA
      ULICA VJEKOSLAVA MAŠTROVIĆA
      ULICA VINKA JELIĆA
      ULICA VATROSLAVA LISINSKOG
      ULICA PETRA KASANDRIĆA
      ULICA LUKE SORKOČEVIĆA
      ULICA JAKOVA GOTOVCA
      ULICA FERDE LIVADIĆA
      ULICA ĐURE SUDETE LUKORANSKA ULICA
      DINARSKA ULICA
      PRILAZ SIDE KOŠUTIĆ
      PUT DIKLA (neparni od 1-29, parni od 2-42)
      RASKRIŽJE NIN-BOKANJAC
      ULICA ANTUNA MIHANOVIĆA
      ULICA BRUNE BUŠIĆA
      ULICA DUBRAVKA DUJŠIN ULICA GRGURA NINSKOG
      ULICA JOSIPA KOSORA
      ULICA IVE VOJNOVIĆA
      ULICA JOSIPA KOZARCA
      ULICA JOSIPA RUNJANINA
      ULICA MILKE TRNINE
      ULICA MAKA DIZDARA (svi parni)
      ULICA STANKA VRAZA ULICA ZINKE KUNC LAZARETSKA ULICA
      PUT BOKANJCA (neparni od 1-61b i bb)
      PUT NINA (parni do 206)
      ULICA BRANIMIRA GUŠIĆA
      ULICA FRA GRGE MARTIĆA
      ULICA FRA LUJE MARUNE
      ULICA FRANJE KUHAĆA
      ULICA GOSPE MASLINSKE
      ULICA JEROLIMA MIRKOVIĆA
      ULICA JOZE IVAKIĆA
      ULICA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
      ULICA MILE BUDAKA
      ULICA NIKOLE STRMIĆA
      ULICA STJEPANA GUNJAČE
      ULICA VJEKOSLAVA FICHERTA
      ULICA ZADARSKIH BRATOVŠTINA
       

    • PODČETVRTI BRODARICE:
      "Maraska park",  "Melada"- zapadna polovica, "Belafuža", "Petrići" [Put Petrića], "Mocire" , "Sfinga",
      i najveća "Barići" ["Barićevi" vs "Drošanjica",s najviše kuća 1945.g.- danas stopljene oko zgrade MO Brodarice].

      CRKVE:
    • Uznesenje BDM "Gospe Maslinske",  Kapelica obitelji Andrović

      GROBLJE:
    • "Belafuža"


    • Sfinga u uvali Dražanica vela na Brodarici







Bar kod br. 7
Caffe kod br. 13

Kavana na br. 21

Kineski restoran na br.  21a

Restoran na br. 23

Hotel Hrešć na br. 28

ŠETNICA...



 ...KADA?





LUKOBRAN - ĐIGA
NAJJUŽNIJI DIO BRODARICE

BARKAJOLI  VEĆ STOLJEĆIMA
POVEZUJU BRODARICU
S POLUOTOKOM [STARI GRAD] 


painter Jenniffer Garreth

ZADARSKI BARKAJOLI

Zadar od 14. stoljeća gaji tradiciju barkajola
(lat. barcatores), građana
kojima je zadarska komuna
u srednjem vijeku davala
pravo da za određenu
naknadu svojim barkama
prevoze ljude ili teret
u gradskoj luci.
Zadarski barkajoli su tako i
danas jedan od zaštitnih
simbola grada Zadra.
Oni već sedam stoljeća s
malim čamcima na vesla
povezuju dva kraja gradske
luke po svim vremenskim
uvjetima, štedeći na taj način
vrijeme svojim vjernim
putnicima. Ova tradicija se
već stoljećima prenosi s
koljena na koljeno u
nekoliko obitelji, a uspjela
se održati unatoč izazovima
modernog vremena.

 

 

 





SAMO
GRAD KOJI IMA SVOJ DNEVNI LIST,
SVOJ TJEDNIK,
SVOJ RADIO, SVOJU TELEVIZIJU
MOŽE POSTATI VELEGRAD [METROPOLA]

Zadar ima dnevne listove



Thumbnail for version as of 23:47, 20 February 2012
Uredništvo i stranica
ZADAR





Tjednici Zadra








Od proljeća 2012

Zadar se i sluša !




Novi radio logo
Zadar se i gleda


GRADSKA TELEVIZIJA
ZADAR

 VOX TELEVIZIJA

HTV STUDIO ZADAR

Zadarski portali
 [news]

 


TEXT IS COMING

 VOX TELEVIZIJA

 VOX TELEVIZIJA


niktitanik.com

Jutarnji list

057info

ZDNews.hr – Zadarski news portal

  • index.hr
Portal +

    


...na 100 žena...
...4-5 muškaraca...


INFO TEL:
0800-5432

RODA

PETICIJA





World famous...

...
Maraschino liqueur
from Zadar !



Naslovnica arrow Povijest arrow Srijem, jedan i jedini



Srijem, jedan i jedini Ispis E-mail
Nedjelja, 25 Svibanj 2008
 

JEDNA TUŽNA PRIČA...

 

 Uzorak Slike

SRIJEM, povijesni hrvatski teritorij, najistočniji dio, prostor bogate i slavne povijesti, danas je podijeljen između Hrvatske i Srbije. Jedinstven je to prostor, omeđen rijekama Dunavom, Savom, Bosutom i Vukom. Hrvati u istočnom (srbijanskom) dijelu Srijema sučeljavaju se sa strahotnim i bezočnim krivotvorinama povijesti od strane relevantnih državnih institucija, a zatiranje svakog hrvatskog traga na prostoru od Mitrovice do Slankamena i od Zemuna do Petrovaradina, traje neprekidno od raspada SFRJ. Nije bilo dovoljno što su svoje pradjedovske temelje napustili blizu 40 tisuća srijemskih Hrvata (više od 2/3 hrvatskog stanovništva u Srijemu do 1991. godine), nego se i preostali Hrvati nasilnim putem pokušavaju asimilirati (čitaj: posrbiti), što se čini na sve načine koji su na raspolaganju državi koja za sebe tvrdi kako ima najbolje zakonodavstvo po pitanju nacionalnih manjina na svijetu. Ovim postom želim podsjetiti na neke povijesne činjenice koje su neizbrisive i nepromjenjive (dabome, zato i jesu činjenice), a koje se prešućuju ili čak pokušavaju krivotvoriti.

Uzorak Slike

Bitka za Beograd

Sveti Ivan Kapistran, franjevački propovjednik i svetac Rimokatoličke crkve, predvodio je vojsku sastavljenu od seljaka, građana i profesionalnih vojnika, te skupa sa glasovitim Janosem Hunyadijem (ili Sibinjanin Jankom), 22. srpnja 1456. godine nanio težak poraz Turcima pod Mehmedom II. koji su opsjedali Beograd. Umro je u Iloku, od kuge, u listopadu iste godine, gdje je i ukopan.

Uzorak Slike
kula


Zemun i danas krasi Kula Sibinjanin Janka, službeno otvorena 20. kolovoza 1896. godine, podignuta u čast glasovitog osloboditelja Beograda.

Uzorak Slike

Sibinjanin Janko

Sredina 17. stoljeća bila je obilježena brojnim bitkama s Turcima. Pohod pobjedničke austrijske carske vojske, u kojoj je bio znatan broj Hrvata pod vodstvom Nikole Erdödyja i Jakoba Leslija., prodiru u dubinu Turskog carstva. Godine 1688. oslobodili su Erdelj i Beograd i prodrlli sve do Prištine, ali su se morali povući, budući je Francuska napala zapadne habsburške zemlje kako bi spriječila potpuni turski poraz. Tada je, bježeći pred Turcima, u Srijem prebeglo više desetaka tisuća Srba pod vodstvom svoga patrijarha Arsenija III. Crnojevića. Eugen Savojski, pirlikom povlačenja, vodi za sobom i nekoliko desetaka tisuća srpskih izbjeglica, koje naseljava u Slavoniju i Baranju. Premda se carska vojska povukla preko Save i Dunava, odnijela je još jednu važnu pobjedu. 18. kolovoza 1691. godine u Bitci kod Slankamena. U toj je bitci poginuo Adam Zrinski, sin hrvatskog bana Nikole, posljednji muški potomak te glasovite hrvatske obitelji. Kako je bio pogoden metkom u leđa, sumnjalo se da je bio ubijen po nalogu dvora, kojemu je bilo u interesu da se riješi bilo kakve opasnosti koja je mogla doći od obnove ugleda i moći Zrinskih. No, povijesna je činjenica da se je u tu bitku uključila i skupina srpskih plaćenika pod vodstvom Jovana Monasterlije, koji su zamalo zakasnili, odnosno došli su pred sam kraj bitke.

Uzorak Slike
Slankamen spomenik

 Na mjestu bitke, brdu Miholjac iznad današnjeg naselja Slankamen, podignut je spomenik 1892. godine, na kojemu je bio epitaf ispisan na njemačkom jeziku, a poslije dodani i stihovi J.J.Zmaja napisani latinicom. Prije proslave 300. obljetnice bitke, originalna ploča je uklonjena, te na njeno mjesto postavljen ćirilični natpis, dočim se u svim udžbenicima i internet-stranicama ova bitka ubraja u “srpske pobjede nad turskim osvajačem”

više-klikni>Read more>dolje

Uzorak Slike
Kapela Mira

Eugen Savojski odnio je pobjedu u još jednoj bitci, kod Sente, 1697. godine. Austrija odustaje od daljnjeg ratovanja na istoku, te potpisuje mir s Turcima u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. O Kapeli mira već sam pisao. Ovoga puta, evo fotke sa jednog od četiri ulaza u Kapelu, koji (još uvijek) nije zamijenjen.

Nakon potpisivanja Karlovačkog mira, car Leopold je priznao pripajanje Slavonije Hrvatskoj, te potvrdio ustrojstvo virovitičke, požeške, vukovarske i srijemske županije. Hrvatska se, zahvaljujući Lepoldovoj politici, protegnula na gotovo čitav Srijem, izuzimajući Mitrovicu i Zemun koji su još uvijek bili pod Turcima.

Eugen Savojski, uspješni vojskovođa, pobjeđuje i u bitci kod Petrovaradina, 5. kolovoza 1716. godine. Na mjestu bitke izgrađena je crkva i svetište u koje i danas hodočaste katolici iz Srijema, koji se utječu Majci Božjoj Tekijskoj. Koincidencija, Božja providnost ili ne znam što, doveli su do poklapanja datuma Domovinske zahvalnosti i hodočašća na Tekije, zbog čega srijemski Hrvati imaju velikih neugodnosti.

Uzorak Slike
Tekije crkva

 Da neka država ima ovakav objekt poput Petrovaradinske tvrđave, on bi bio na barem jednoj novčanici, ili poštanskoj marki. No, znajući dobro da srpska povijest nema prevelikih (ili nikakvih) veza s njom, službena Srbija ignorira njezin identitet.

Uzorak Slike
Tvrđava nova Petrovaradin

Petrovaradinska tvrđava sagrađena je od 1692. do 1780. godine, dakle građena je cijelih 88 godina i njezin je puni naziv bio CARSKO-KRALJEVSKA GLAVNA POGRANIČNA TVRĐAVA PETROVARADIN. U njezinoj su gradnji sudjelovali najbolji austrijski inžinjeri i slovila je za najjaču austrijsku tvrđavu koju su nazvali “Gibraltar na Dunavu”. Prostire se na 112 hektara. Danas je poznata po tome što se u njoj održava internacionalni rock-festival “EXIT” i to nakon pada Miloševića. U “gradiću” izgrađenom oko tvrđave, nalazi se rodna kuća hrvatskog bana Josipa Jelačića, kao i crkva Svetoga Jurja u kojoj je ban kršten 1801. godine.

Uzorak Slike
Grb Petrovaradina

Početkom XX. Stoljeća, Petrovaradin je bio najhrvatskije mjesto sa više od 96% hrvatskog pučanstva. Na početku XXI. stoljeća, Hrvata u Petrovaradinu ima samo par tisuća. O postotku ne treba ni govoriti.

Eto, dragi prijatelji, kratke pripovijesti iz onoga dijela Srijema kojega se tako lako Hrvatska odrekla i ne voli ga niti spominjati. No, jamačno će srce zaigrati svim Srijemcima koji danas žive u Hrvatskoj kada budu ovo pročitali. Ima nas, ovdje, koji čuvamo svoje, pa makar nam se i priječi. No, dok smo živi, “dok nam živo srce bije”, svjedočit ćemo o slavnoj hrvatskoj povijesti Srijema, ne gledajući na to koliku cijenu moramo platiti. Svi oni koji nam zamjeraju što volimo svoje, neka čitaju drukčije sadržaje. Mi smo na svoje ponosni i uvijek ćemo biti, bez obzira na to što nas naša matična država, kao i ova u kojoj smo trenutačno zarobljeni, ignoriraju i čine sve da nam se zatre svaki trag.

Danas je Cvjetnica, vrlo rano, sredinom ožujka, dan kada je Isus ušao u Jeruzalem. Poslije su ga popljuvali, ali on je sve istrpio i, na koncu – pobijedio. Ima tu neke znakovitosti u usporedbi s današnjim položajem srijemskih Hrvata.

Pozdrav svim Srijemcima i ljudima dobre volje, ma gdje bili!!

Courtesy by Taurunum,16.03.2008. 

Zemunski Hrvati - crtice

Odlučio sam predstaviti svoj rodni grad iz kuta urbanog Hrvata, upravo onako kako većina mojih današnjih sugrađana ne bi voljela: iznoseći povijesne činjenice i spominjući ljude i događaje koji su obilježili zadnjih 300 godina, iz čega se lako može zaključiti da je Zemun doista hrvatski grad, te da su zemunski Hrvati dali veliki doprinos njegovoj obrani i razvitku, a da su nezasluženo ignorirani kako od srpske, tako i od hrvatske države. Odlučio sam post objaviti u Velikom tjednu, simbolično, vjerujući da će zasluženo i neizbježno uskrsnuće jednoga dana, ipak, doći.

Uzorak Slike

  Velike rijeke uvijek su privlačile ljude da pokraj njih žive. Dunav je moćna i najveća europska rijeka, koju zovu i “rajskom rijekom”. Moglo bi se reći da se između Dunava i Save doista i nalazi “raj na zemlji” ili u pjesmi opjevani “kićeni Srijem”. Ilija Okrugić (1827-1897) piše: “Pod imenom Srijema podrazumijeva se komad zemlje između Dunava, Save, Bosuta i Vuke - to znači od Vukovara pa sve do Zemuna, gdje Sava utiče u Dunav”. Srijemski bećari kažu da Fruška gora počinje na Vuki, u Vukovaru, kod “Gašparove ljekarne”, a završava u Zemunu kod “Žigine ljekarne”. Zemljopisno, ispravno je da Fruška Gora završava kod Slankamena, kao što je točno i to da bi, prokopavanjem kanala između Vuke i Bosuta, Srijem postao otokom.

Uzorak Slike

 Nalazeći se na raskrižju važnih puteva, Zemun je doživio mnoge promjene. Različite zajednice živjele su u tom kraju i razvijale svoju kulturu. Mnoga plemena i narodi prolazili su, ratovali i, svjesno i nesvjesno, uništavali kulturnopovijesne spomenike. Međutim, uvijek je nešto ostajalo. Smjenjivanje različitih kultura, od neolitika, preko bakrenog do brončanog i do današnjeg doba, upućuje na složena zbivanja i značajne promjene u razvoju na tom tlu. No, za hrvatski narod od izmimnog je značenja njegova povijest od sredine XV. stoljeća i znakovitije nazočnosti Hrvata u njemu, a posebice od konca XVII. stoljeća. U ratu s Turcima 1683-1699. i mirom u Srijemskim Karlovcima oslobođen je Srijem od Starog Slankamena na Dunavu do ušća Bosuta u Savu, a preostali dio Srijema pobjedom nad Turcima 1716. kod Petrovaradina.

Odlaskom Turaka 1717. u Zemunu i Srijemu započeo je novi vijek.

Uzorak Slike

 Obnovljena Srijemska županija (sjedište u Vukovaru) potpala je pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Dio Srijema s Petrovaradinom, Zemunom i Mitrovicom ušao je u sastav Vojne krajine kao Petrovaradinsko vojno okružje. Obnovljena je i Srijemska biskupija, a 1773. ujedinjena je s biskupijom u Đakovu. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i ukidanja Vojne krajine, Srijem je 1881. u potpunosti pripojen Hrvatskoj. Hrvatski jezik postao je službeni jezik umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog. Izgradnjom pruge 1881-91. Srijem je od Zemuna preko Mitrovice i Vinkovaca povezan sa Zagrebom.
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 1922. umjesto županije proglašena je Srijemska oblast. Stvaranjem banovina 1929. Srijem je podijeljen u dvije. Drinskoj (Sarajevo) su pripadali kotari Mitrovica, Šid, Vukovar, Vinkovci, Županja, a Dunavskoj (Novi Sad) Ilok, Ruma, Karlovci i Petrovaradin. A sam je Zemun pripojen Beogradu. Nakon dvije godine Šid i Mitrovica pripojeni su Dunavskoj banovini. Sporazumom o novoj podjeli na banovine uoči Drugoga svjetskog rada, Ilok i Šid pripao je Hrvatskoj banovini, a ostali dio Srijema Dunavskoj.
U podjeli Jugoslavije 1941-44. Srijem je pripao Hrvatskoj. Stvaranjem druge Jugoslavije (SFRJ) i razgraničenjem između Hrvatske i Srbije, Srijem je podijeljen između Hrvatske i Vojvodine (u sastavu Republike Srbije). Na kraju 20. stoljeća iseljenjem većeg dijela starosjedilaca Hrvata, u Srijemu se ponovila 1944, kada su iseljeni srijemski Nijemci.

Uzorak Slike

 Hrvati su u Zemunu sagradili šest crkava, nekoliko škola i bolnica, mnoge tvornice i ulice, hotele, parkove i spomenike, kej, pristanište, zračnu luku i još mnogo toga. Primjerice, graditelj Franjo Jenč živio je stotinu i jednu godinu i sagradio više od stotinu objekata. Industrijalac Adam Filipović podigao je prvu tvornicu, postavio tramvajske tračnice, a po njemu je i cijeli predio nosio ime Filipovićev trg. Graditi, a ne rušiti znači biti odgovoran prema sebi, svojim potomcima, svojem narodu, ali i prema drugima. Npr. Kuzma Drenovac piše o Zemunu, na latinskom, spis caru Franji I. prigodom njegova posjeta gradu. U njemu piše o svemu, ali o Hrvatima najmanje. Ignjat Schopron piše na njemačkom Monografije von Semlin za dar feldmaršalu barunu Filipoviću, inače Hrvatu, i to onda kada je on postao počasnim građaninom Zemuna, a poglavito piše o Nijemcima. Dr. Petar Marković u svojem djelu Zemun od nastarijih dana... poglavito veliča Srbe, a Mađari pišu o Zemunu veličajući Mađare. O Hrvatima u mom gradu uglavnom je malo pisano, a ono što je napisano netočno je ili površno. Kakve li ironije da svi pišu o Zemunu, a zapravo samo o “svojima” i sve to u Kraljevini Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji, u čijem je sastavu bio i Zemun. Pa i danas kad započnete razgovor mnogi će vam reći: “Hrvatska je bila do Zemuna”. Međutim, što smo mi Hrvati u tom gradu stvorili i koja su djela ostala za budućnost na tom prostoru - mnogi ne znaju.

Uzorak Slike

Zemun i Beograd od nasrtaja Osmanlija branili su Ivan Kapistran i Janko Sibinjanin. Manje je poznata obrana pod zapovjedništvom Marka Skoblića 1521, kada je Zemun bio opkoljen, pomoć nije stizala, bio je zarobljen, nije htio predati se niti postati vazalom, pa je bačen bijesnom slonu pod noge da bi bio ubijen. Zemun je pod Osmanlijama proveo 198 godina (1521-1717).

Uzorak SlikeUzorak Slike


Ukazom Marije Terezije 1745. ponovno je obnovljena Srijemska županija sa središtem u Vukovaru, a za velikog župana imenovan je budući ban Mirko Pejačević. Za prvog kapetana Zemunske satnije postavljen je Ivan Podgoričanin. U to doba u Zemun se doseljavaju Hrvati, Nijemci, Srbi i Židovi. Osjeća se utjecaj Josipa Jurja Strossmayera. U Zemun, u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, on za kapelana postavlja svojega prvog diplomca, Iliju Okrugića-Srijemca (1856-1858), plodnoga književnika. Zemun je proglašen slobodnim carskim gradom, direktno podređen zemaljskoj vladi u Zagrebu. Umjesto magistrata komunitetskog, dobio je gradsko poglavarstvo, a Dr. Mato Ivić kao gradski zastupnik izabran je u Hrvatski sabor. I danas u Zemunu postoji ulica, ali ne više Mate Ivića nego samo Ivićeva ulica. Prije Prvog svjetskog rata, tijekom i nakon njega, u Zemunu su boravili Stjepan Radić, Miroslav Krleža, Živko Bertić, Tin Ujević, Mladen Barbarić i Gustav Krklec, Dr. Ivan Baboselac, Dr. Nikola Kovačević. U isto vrijeme u Zemunu se intenzivno grade nove tvornice, bolnice, škole, željeznica, kej i druge ustanove.

Ustanove i tvornice u Zemunu
Važan je događaj izgradnja željezničke pruge kojom je pogranični Zemun 1883. povezan sa Srednjom Europom, a zatim, podizanjem prvoga željezničkog mosta na Savi, preko Beograda (1884.) i s istokom. Ta veza povećala je promet i oživjela privredu u gradu, koja se ogleda u proširivanju starih i otvaranju novih većih radionica (tvornica za tehničke popravke brodova Karla Gnusa, osnovana 1885., radionica sapuna, svijeća i nusproizvoda, osnovana 1890.), prvih tvornica (parna tvornica kundaka E. Erenrajha i M. Bindera, osnovana 1888., parna pilana M. Bindera i G. Polgara, tvornica škroba, osnovana 1888.), parnih mlinova (2), ciglana (2 i jedna s kružnim pećima), pecara, pivovara (2), radionica obuće i odijela, punionica soda-vode i drugih, koje su se u prvom redu koristile domaćim sirovinama, jer se do sirovina s drugih strana teže dolazilo. Tada se osnivaju prvi novčarski zavodi (Zemunska hrvatska štedionica, 1867.), otvaraju hoteli (Grand, Zlatni anđeo i Central), obnavlja građevinski fond, u gradu i predgrađima, uređuju ulice, proširuje kanalizacijska mreža, kopaju prvi arteški bunari (1892.) i uvodi električna rasvjeta. Uoči nove 1901. godine proradila je električna centrala na Keju i upaljene su prve električne žarulje. Godine 1902. predana je javnoj uporabi suvremeno uređena gradska klaonica na Prigrevici.

Uzorak Slike


Nakon proboja solunske bojišnice, 5. studenog 1918. srpska vojska ušla je u Zemun. Bio je to kraj dvostoljetne vladavine crno-žute monarhije u Zemunu. Srijemska županija i grad Zemun ušli su u Kraljevinu SHS. Kraj Prvoga svjetskog rata donio je bitne promjene u Zemunu, koji je izgubio status pograničnoga grada. Započela je nova etapa života i rada. Oduševljenje i nade iznevjerene su nakon atentata u Skupštini 1928. i uvođenjem Šestojanuarske diktature. Jedini prostor gdje su se Hrvati mogli dokazati s obzirom na znanje i obrazovanje, bilo je gospodarstvo.
Nakon I. svjetskog rata otvaraju se nove tvornice i ustanove, većinom u vlasništvu hrvatskih gospodarstvenika ili dioničara. Tvornica čokolade (1921.), tvornica ljepila (1923.), Filipovićeva tvornica ugljične kiseline (1925.), tvornica aeroplana i hidroaviona “Zmaj” (1927.), tvornica zrakoplova “Ikarus” (osn. 1923., u Zemunu od 1927.), nekoliko tvornica tekstila i trikotaže (Sava i Alda 1928.), dvije tvornice kože (Derma i Delfina), tvornica strojnog remenja (Hofer i Peller), tvornica obuće Mira.

Godine 1927. počeo je rad vojno-civilnog aerodroma pod Bežanijskom kosom. Dana 15. veljače 1928. godine, polijetanjem dvokrilca (“potez 29”) uspostavljena je prva domaća zračna linija Zemun - Zagreb. Uvođenjem dugih linija zračna luka ubrzo postaje centar domaćega zračnog prometa. Radovi su nastavljeni te su do 1931. podignuti hangari i pristanišna zgrada.
Nakon gospodarske krize, oživljavanje se ogleda u osnivanju novih tvornica i poduzeća: Tvornica trikotaže Tekstilind (1933.), tvornica za izradu metalnih proizvoda Fortuna (1934.), tekstilna industrija Stella (1937.), tvornica preciznih instrumenata Teleoptik (osnovana 1922., u Zemunu od 1939.), prva jugoslavenska proizvodnja plastičnih masa Isomit, tvornica kože na Prigrevici (1935.) i dr. Oživljavanjem robnog i putničkog prometa proširuje se rad postojećih ustanova i javljaju se nove u gradu: glavna carinarnica s ekspoziturama na teretnom pristaništu i željezničkom kolodvoru, financijski komesarijat, željeznički kolodvor prvog razreda s dvjema veterinarskim postajama, Inžinjerska sekcija Državne željeznice, glavna pošta i telegraf, brodski inspektorat, glavna agencija, kapetanija pristaništa i druge ustanove.

Uzorak Slike

Kulturno-prosvjetne prilike
Godine 1851. počela je raditi prva stalna tiskara Ignjata Soprona (Novi Sad, 1820 - Zemun, 1894.), a zatim druge, u kojima su tiskane knjige, časopisi i novine na hrvatskom jeziku i stranim jezicima.
U istom razdoblju otvorene su u Zemunu, osim već postojećih pučkih škola, prve srednje stručne škole (Realna gimnazija 1858, Trgovačka škola 1883, Viša djevojačka škola 1884, Drvorezbarska i košaračka 1885. i Šegrtska škola 1887, koja je imala niži i viši tečaj). Na poticaj Vrhovne vojne komande osnovana je 23. rujna 1858. dvorazredna realna škola u Zemunu. Službeno se zvala Niža realna škola. Dana 31. listopada 1858. aktom br. 15 ravnateljstvo te škole izvještava gradski magistrat da je I. razred otvoren, da je 15. listopada počela obuka te da se u tom jednom razredu nastava obavlja 33 sata tjedno. U taj razred upisan je bio 21 učenik. Realna škola smještena je već 1858. u zgradi Glavne škole, podignutoj 1786. na tržnici pokraj rimokatoličke crkve, na mjestu gdje se danas nalazi odjel MUP-a (policija).
Nastava i administracija u tom razdoblju vođena je na njemačkom jeziku, koji je u Vojnoj granici bio službeni jezik, a i svjedodžbe su tim jezikom pisane. Međutim, neki detalji svjedoče da je već u to vrijeme hrvatski jezik imao svoje mjesto. J. J. Strossmayer u jednom dopisu iz 1863. energično je zahtijevao od zemunskog župana Žitvaja da mu pošalje objašnjenje zašto se u realnoj “učionici” vjeronauk ne predaje na hrvatskom jeziku i da izvidi koliko ima učenika koji trebaju učiti vjeronauk na njemačkom jeziku. Uz odgovor na taj zahtjev ravnatelj Radej je magistratu poslao izvješće da ne postoji nikakva odredba da se vjeronauk mora predavati na hrvatskom jeziku, ali da učitelji ipak to čine kada učenik ne vlada dovoljno njemačkim jezikom i da tako rade i na satovima ostalih predmeta, osobito za srpsku djecu koja još nisu svladala njemački jezik. Nagodbom iz 1868. ozakonjena su prava Trojedne Kraljevine. Hrvatska je autonomna u unutrašnjim poslovima, u koje pripadaju i škole. Zakonodavnu vlast imao je Hrvatski sabor, a izvršnu hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada u Zagrebu s banom i tri odjelna predstojnika (za nutarnju upravu, pravosuđe, crkvu i škole). Dana 1. kolovoza 1881. aktom broj 2299 od 27. srpnja te godine realka je potpala pod vlast bana, a 1. siječnja 1882. aktom br. 3323 od 27. prosinca 1881. škole su stavljene pod vlast hrvatsko-slavonsko-dalmatinske vlade (Odjel za bogoštovlje i nastavu). Zemaljska vlada preuzela je odmah mjere da što bolje unaprijedi školstvo, osobito da izjednači propise u svim školama.
Dne 8. kolovoza 1873. bio je izdan u Schönbrunu carski manifest kojim se reguliraju prava i dužnosti bivših graničara i rješavaju mnoga upravna i financijska pitanja. Iz fonda osnovanog tom prigodom sagrađena je zauzimanjem tadašnjeg poglavara bivše granice generala Franje Filipovića, nova školska zgrada za Veliku realku u samome gradskom parku, projekt zagrebačkog arhitekta Nikole Kolara. Dne 30. svibnja 1880. zgrada je, uz nazočnost mnogih građana, svečano otvorena. Okićena je, a pri ulazu u zgradu podignuta je spomen-ploča s natpisom “Za vladanja cara i kralja Franje Josipa I. i za upravljanja hrvatsko-slavonskom vojnom krajinom po generalu topništva, Franji barunu, Filipoviću Filipsbervskom 1879”.
Godine 1918. spomen-ploča je skinuta, bačena i uništena.
Godine 1870. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo (zapovjednik H. Valš). Potkraj 19. i početkom 20. stoljeća osnovano je nekoliko pjevačkih društava: Hrvatsko pjevačko društvo “Odjek” i Hrvatsko obrtničko i trgovačko pjevačko društvo “Rodoljub”, srpski “Graničar” te njemačko i židovsko društvo. Posebnim ukazom 1904. godine osnovana je Hrvatska čitaonica, a 1905. osnovan je Hrvatski sokol i Hrvatsko obrtničko društvo.

Zemunski graditelji
Među prvim graditeljima druge polovice 19. stoljeća istaknuto mjesto sigurno pripada solidnom izvođaču radova Jozefu Markosu, koji je projektirao i gradio nove i popravljao stare kuće. Naslijedio ga je sin Jozef, ali radovi im do sada nisu razdvajani. Na prijelazu prošlog stoljeća, kada je obnavljan stariji građevni fond i kada su podizane mnoge zgrade u jezgri i na proširenom dijelu grada, počinje djelatnost većeg broja graditelja, među kojima se ističu Franjo Jenč, Josip Cimemian, Josip Kraus, Franja i Stjepan Katančić, Adam Filipović i Aleksandar Karlić.
U proučavanju izgradnje Zemuna i širenja grada u 19. i početkom 20. stoljeća (do 1914.), ne mogu se izostaviti ni imena građevinskih stručnjaka koji su radili u Magistratu, poslije Gradskom poglavarstvu. U prvoj polovici 19. st. “Baudirektor” Miroslav Mihailović je, kao vojna osoba, odobravao planove i izgradnju. Polovicom 19. stoljeća šef Građevinskog ureda bio je inženjer Eduard Štajner. Od sedamdesetih godina vodio je građevinske poslove općine u vrijeme vrlo intenzivne izgradnje i izvođenja opsežnih radova inženjer Dragutin Kapus, kojeg je 1905. zamijenio gradski inženjer Pavle Horvat. Kratko vrijeme na tom radnom mjestu bio je inž. Gašpar Kani.
Poznati zagrebački arhitekti projektirali su zemunske školske zgrade; Nikola Kolar Veliku realku (1879), Janko Holjac Djevojačku školu (1899), a Viktor Kovač i Hugo Erlih, osnivači moderne arhitekture u Hrvatskoj, izradili su planove za Dječačku školu (1912). Iste je godine arhitekt Viktor Kovač izradio planove za noviji dio zgrade Realne gimnacije u Gradskom parku. Zagrebački arhitekt Milan Pilar projektirao je 1892. stambenu zgradu advokata Badaja (danas kuća obitelji Ignjatović).

Franjo Jenč (1867-1967). Rođen je u Zemunu 20 ožujka 1867. U svom je gradu živio, radio, gradio i umro 15. studenog 1967. u 101. godini. Njegova biografija građanskog uspona, od zidarova sina i bravarskog šegrta do jednog od najbogatijih ljudi svojega grada, svojevrsni je sociološki fenomen. Odrastao je u kući oca, uglednoga zemunskoga zidarskog majstora Franje i majke Eve, rođene Ebel, koji su ga dobro odgojili i pružili mu prve životne pouke. Prva tri razreda osnovne škole pohađao je u franjevačkom samostanu (na kraju Strossmayerove ulice), a četvrti razred završio je u Općoj, tada njemačkoj školi (Hauptschule) kod katoličke župne crkve na Velikom trgu (odnedavna ponovno nosi ime Veliki trg, nakon što je bio Omladinski). Nakon završene četverogodišnje osnovne škole upisao se 1878. u Malu realku (Unterealschule), koja se do 1880. nalazila u zgradi stare njemačke škole, a od školske 1880/81. godine u tek podignutoj zgradi Velike realke, današnje Zemunske gimnazije u Gradskom parku. Radeći vrijedno poslove zidarskog pomoćnika, Jenč si je osigurao sredstva za dalje napredovanje u toj struci. Od 1889. do 1894. boravio je u Salzburgu, gdje je radio zidarske poslove i slušao večernja predavanja na nižoj tehničkoj građevinskoj školi. Godine 1894. položio je u Zagrebu ispit za ovlaštenoga građevinskog majstora (Baumeister), odnosno građevinskog poduzetnika, i tako stekao pravo na samostalno obavljanje građevinskih poslova. Otada počinje njegova opsežna graditeljska djelatnost. Sam je projektirao, radio prema tuđim planovima, sam i s drugim poduzetnicima izvodio raznovrsne poslove: od nadgrobne kapele za zemunskog apotekara Karla Treščika, kolnog puta Surčin-Boljevci, malih obiteljskih kuća, najamnih stambenih zgrada, do javnih i utilitarnih građevina kao što su električne centrale u Zemunu, Rumi i Novom Sadu te proširenje željezničke stanice u Novom Sadu. Prema jednom izvoru, računa se da je Franjo Jenč podignuo više od stotinu zgrada. Sigurno je da je najviše poslova obavio u Zemunu. Prvi samostalni posao izveo je 1894, kada je gradio Srpski dom u Srijemskoj Mitrovici. Sljedeće godine, oženivši se Jozefinom Čermak, Rumunjkom češkog podrijetla, bio je pripremio plan za gradnju nove stambene kuće i ubrzo ju je završio na mjestu triju starijih kuća i gostionice “Kod poslednjeg groša”, jednokatnu zgradu u Molinarijevoj (danas Svetosavskoj) ulici broj 19. U jednom od četiriju komfornih stanova nove zgrade smjestila se Jenčova tek osnovana obitelj, koja se ubrzo povećala. Do 1905. u njoj je rođeno šestero djece. Među njima i sin Franjo, koji je nakon završene srednje škole studirao arhitekturu u Beču i Pragu, tako da je u obitelji održana graditeljska tradicija. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata ponovno je počeo raditi kao voditelj gradilišta u zemunskom pogonu beogradskoga građevinskog poduzeća “Komgrap”, koji se 1947. odvojio kao posebno poduzeće “Novi grad”. Iskusnom i dugogodišnjem graditelju povjereno je izvođenje radova na bombardiranjem oštećenoj zgradi predratnoga Gradskog poglavarstva u Zemunu (podignuta 1886. prema planovima gradskog inženjera Dragutina Kapusa). Zgrada Gradskog poglavarstva, odnosno tadašnjeg Narodnog odbora (danas zgrada Općine Zemun) na uglu Trga pobjede i Preradovićeve ulice (Zemun ima i Tomislavov trg, misli se na kraljevića Tomislava Karađorđevića, premda bi zemunski Hrvati voljeli da je trg dobio ime po hrvatskom kralju Tomislavu).

Popis važnijih radova graditelja Franje Jenča:

1. Kuća Franje Jenča - Zemun, Svetosavska br. 19
2. Kuća Jelene Jovanović - Zemun, Gospodska br. 17
3. Kuća Magdalene Osvald - Zemun, Glavna br. 4
4. Harastijeva kuća - Zemun, Bežanijska br. 34
5. Kuća apotekara Štrajma - Zemun, Bežanijska br. 16
6. Kuća Katarine Marković - Zemun, Glavna br. 12
7. Kuća Katarine Braun - Zemun, Glavna br. 36
8. Kuća Samuela Dojča - Zemun, Glavna br. 51
9. Kuća Franje Jenča - Zemun, Đure Đakovića br. 4-8
10. Kuća Mavre Bindera - Zemun, Sonje Marinković br. 4
11. Nadgrobna kapela apotekara Treščika - Zemun, Katoličko groblje na Gardošu
12. Rekonstrukcija Farhrjeve kuće - Zemun, Glavna br. 14
13. Rekonstrukcija kuće Kalmine Levi - Zemun, Dubrovačka br. 11
14. Rekonstrukcija kuće fotografa Gatera - Zemun, Glavna br. 20

Objekti izvedeni prema planovima drugih projektanata:

1. Zemunska pošta - Zemun, Glavna br. 8
2. Djevojačka osnovna škola - Zemun, Gradski park br. 9
3. Zgrada Električne centrale - Zemun, Kej oslobođenja br. 15
4. Put Surčin - Boljevci
5. Opća javna bolnica - Zemun, Vrtlarska br. 4
6. Kuća Gavre Polgara - Zemun, Gospodska br. 7
7. Zgrada Željezničke škole - Zemun, Glavna br. 2 i Sonje Marinković br. 1
8. Zgrada Vodne zajednice - Zemun, Trg JNA br. 10
9. Srpski dom - Zemun, Svetosavska br. 22
10. Kuća Milana Janče - Zemun, Gospodska br. 9
11. Kuća braće Klemens - Zemun, Đure Đakovića br. 11
12. Zgrada Skupštine Općine Zemun - Zemun, Trg pobjede br. 1 i Preradovićeva br. 7

Adam Filipović, industrijalac (1887-1944), potječe iz poznate plemićke porodice Filipović, iz koje su mnogi znameniti ljudi. Rođen je u Pančevu 1887. u brojnoj obitelji Alojzija Filipovića i majke Katarine, rođene Knotts. Adam je imao tri brata i dvije sestre. Nakon raspada Austro-Ugarske i stvaranja Države SHS, između Budimpešte, Sofije i Atene na prometnicama, posebno željezničkima, Zemun postaje značajna točka za transport i tranzit robe, posebno poljoprivredne i prehrambene. To je i Adam uočio i zato je odlučio na periferiji Zemuna pokraj željezničke pruge, a u neposrednoj blizini kolodvora, uz pomoć mađarskoga kapitala, pristupiti gradnji tvornice ugljičnog dioksida (ugljične kiseline i suhog leda) i opreme za radionice soda-vode. Tvornica se počela graditi 1921, a gradnja je završena i tvornica puštena u rad 1924. S obzirom na dotadašnje radionice i tvornice u Zemunu, ona je među prvim industrijskim objektima s kontinuiranom proizvodnjom. Iako je tvornica bila dioničko društvo s uglavnom mađarskim kapitalom, kreditirano od Budimpeštanske i Pančevačke banke, graditelj i realizator te ideje bio je Adam, koji je i odredio lokaciju. Koliko je energičan i vrijedan taj čovjek bio, govori i činjenica da je svaki dan brodom iz Pančeva dolazio na posao, a navečer kasno vraćao se brodom kući u Pančevo. Sagradivši kuću koja se i danas nalazi u Karađorđevoj broj 5 (prije Filipovićev trg), obitelj Filipović se 1931. preselila iz Pančeva u Zemun. Početkom rata i raspadom države, u poglavarstvu Zemuna postavljen je novi gradonačelnik, Nijemac Franc Mozer iz poznate obitelji Mozer, proizvođača alkoholnih pića. Mozer i drugi predložili su Adama Filipovića za dopredsjednika. Misleći da će u pozitivnom smislu moći utjecati na bližu i širu okolicu, pristao je na tu dužnost. Međutim, počinju i prve ratne nedaće što ih svaki rat donosi. U Zemunu, kao i drugim mjestima, dolazi do uhićivanja Židova. Adam odlazi na čelu delegacije Zemuna u Zagreb i traži od Vlade novoformirane NDH da oslobodi uhićene Židove. Rijetki su pušteni, a većina je internirana u logore. Ne mogavši se suprotstaviti mjerama nasilja, dao je ostavku na funkciju dopredsjednika, vratio se svom poslu i sa svim političkim strujama nastojao imati korektne i dobre odnose. Govorio je “ratovi dolaze i prolaze, tako će i ovaj, a ljudi moraju i dalje raditi i stvarati i zajedno živjeti”. Dolazi listopad 1944. godine, Nijemci sa svojim suradnicima napuštaju Zemun, a partizanska vojska 22. 10. 1944. zauzima Zemun i vojne vlasti uvode vojne prijeke sudove. Po Adama Filipovića i druge industrijalce i trgovce, koji su smatrali da nisu zla činili drugima i ostali u Zemunu, dolaze predstavnici nove vlasti i odvode ih u pritvor. Tako je Filipović bio pritvoren 23. 10. 1944, prvi dan od uspostavljanja partizanske vlasti. Prvo je odveden u Okružni ured za zdravstveno osiguranje, a 25. 10. 1944. odveden je u nepoznatom smjeru i gubi mu se trag. Prema nepotvrđenim izjavama, pretpostavlja se da je 26. 10. 1944. godine po odluci Vojnog suda bio ubijen na zemunskoj Kalvariji. Međutim, odluka koju je poslije dobila njegova supruga nosi datum 6. 11. 1944. Poznato je da je Adam bio imućan čovjek i kao takav “klasni neprijatelj”, ali mnogi Srbi industrijalci bili su isto što i on, primjerice Petrović, Vukojčić, Bižić, i svi su ostali živi. Sve su to pretpostavke, ali presuda vojnog suda na pol stranice sadrži previše optužbi da bi za sve njih bio odgovoran.

Franjo Katinčić, građevinar (1861-1941). Rođen u okolici Siska, zajedno s ocem, majkom i bratom Josipom došao je u Zemun između 1865. i 1867. U Zemunu je završio zidarski zanat. Potkraj sedamdesetih godina 19. stoljeća počeo je raditi kao zidarski majstor, a a potkraj devedesetih postao je građevinski poduzetnik. U to vrijeme oženio se u Zemunu Cecilijom Potje, koja je bila podrijetlom iz Alzasa, ali je obitelj već bila starosjedilačka u Zemunu. Imao je dva sina i jednu kćer. Mladi sin Franja umro je mlad bez nasljednika, kći Ana udala se za Miju Barca, a Stjepan, stariji sin, oženio se Marijom Leichinger. Kao građevinski poduzetnik Katinčić je bio poznat u Zemunu i dugo godina cijenjeni član ceha zemunskih obrtnika. Kao građevinski poduzetnik izgradio je više kuća u Zemunu po želji kupaca. Za sebe je izgradio kuću u Pantelićevoj ulici br. 12 (sada Sonje Marinković br. 20), izdavanjem koje je htio osigurati starost. Kuća je napravljena 1912. i sastojala se od 4 troipolsobna stana (tri od 107 četvornih metara i jedan od 111 četvornih metara) u glavnoj zgradi i tri jednosobna stana u dvorišnoj zgradi. Osim toga izgradio je obiteljsku kuću u Pregrevici br. 84 i kuću za svojeg bratića, također u Pregrevici. U Pregrevici je sazidao i kuću za obitelj Veseli. S tvrtkom J. Kraus i J. Cimerman sudjelovao je u gradnji Pučke dječačke škole 1913, a u dva mandata bio je član zastupništva u zemunskom poglavarstvu. Gotovo do kraja života bavio se građevinskim radom i poduzetništvom. Bio je predsjednik pjevačkog društva “Rodoljub” i “Hrvatskog sokola”. Umro je u Zemunu u listopadu 1941. Njegov posao i njegovu tvrtku naslijedio je njegov sin Stjepan, školovan u Zagrebu. Na njegovoj kući u Zemunu postoje inicijali: gradio F. K. 1911. godine.

Istaknuti Hrvati i njihova djela
Ovim radom nije moguće obuhvatiti i opisati SVE istaknute Hrvate koji su zadužili Zemun. Pokušat ću svojim izborom opisati pojedine predstavnike iz različitih područja stvaralaštva. Neki od tih ljudi legende su u Zemunu i Srijemu, no mnogi su potpuno nepoznati u drugim hrvatskim krajevima. Većina je rođena u Zemunu i u njemu su stvarali, drugi su došli u Zemun i bili nadahnuti da ondje stvore svoja djela. Neki su naši velikani ondje samo privremeno boravili, npr. Miroslav Krleža, koji je iz Budimpešte došao 1912. u Beograd da se kao dragovoljac javi u srpsku vojsku, a srpska ga je policija vratila u Zemun, gdje su ga zatvorili te je proveo više mjeseci u zatvoru. Bard hrvatske književnosti Tin Ujević od 1926. stanovao je nekoliko godina u Zemunu kod Đure Radnića, gdje je pisao neka djela. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Zemunu je boravio Gustav Krklec, koji je svojim pjesmama kriknuo protiv rata.
U Zemun je 1900. došao Stjepan Radić nakon što je bio prognan iz Praga. Od 1900. do 1902. boravio je u Zemunu, gdje ga je redarstvo htjelo izgnati, ali se tomu energično suprotstavio odvjetnik Aleksandar Badaj, istaknuti član poglavarstva i Hrvatskog sabora. Radić je svoje članke iz Zemuna slao češkim listovima Hlas naroda, Narodni listy, Češka demokratice. Iz Zemuna je surađivao s riječkim Novim listom, koji je uređivao Fran Supilo. Radić je u Zemunu pokrenuo i uređivao hrvatske novine Živa Domovina. Taj tjednik izlazio je samo 1901. pa je iz financijskih razloga prestao izlaziti. Bio je na meti bana Khuen-Héderváryja zbog žestokih kritika njegove vladavine. Radić je nakon dvije godine napustio Zemun.
U nastavku opisani su istaknuti pojedinci drugih profesija, zemunski i srijemski stvaratelji.

Živko Bertić, književnik. U Zemunu je 1938. umro odvjetnik Dr. Živko Bertić, poznati političar, koji se uspješno oprobao i u književnosti. Rođen 1875. u srijemskom selu Kukujevci, završio je studij prava u Pragu a u Zemun se doselio 1906. i otvorio odvjetnički ured. Bio je jedan od najistaknutijih članova Hrvatsko-srpske koalicije, a politikom se nastavio baviti i u međuratnom razdoblju. U književnosti se ogledao esejima, humoristično-satiričnim djelima, crticama i pripovijetkama iz slavonskog i srijemskog života. Književna djela uglavnom je potpisivao pseudonimom “Živan iz Srijema”. Potomci Dr. Bertića i danas žive u Zemunu. Tko ne zna za našega Živana iz Srijema? Njegova crtica Na velike škole ne sadrži samo zabavno pripovijedanje sa svim karakteristikama srijemskog sela već se tu Živan očituje kao veliki, umni, ali i zabrinuti narodni učitelj koji poput dobroga oca upućuje što treba činiti, a čega bi se valjalo kloniti. Dostojan učenik Relkovića, pa poslije Josipa Kozarca. Njegovi divni opisi pojedinih prizora iz života Srijema, a napose njegovih Kukujevaca, ostali su nenadmašeni. U tom se pogledu posebno ističu Ženski udesi u izdanju Matice hrvatske iz 1902. No, želimo naglasiti još jednu osobitu crtu Živkove naravi. To je osobita toplina i sentimentalnost. Njegova Strana kruška kratka je sličica ili bolje uspomena na staru krušku u dvorištu rodne kuće, ali napisana je s toliko topline, s toliko žarke ljubavi i ganutljiva sjećanja da će čitatelj rijetko naći nešto slično u drugoga kojeg pisca.

Aleksandar Badaj, odvjetnik (Cernik, 1858 - Zagreb, 1937). Studij prava završio u Zagrebu, zatim postaje odvjetnik u Zemunu. Godine 1906. imenovan za predstojnika za pravosuđe u Vladi. Ponovno na to mjesto dolazi 1917. u vladi Hrvatsko-srpske koalicije, 1918. postaje član revolucionarne vlade, a 1919. predsjednik Stola sedmorice. Poznat je kao jedan od odličnih zakonopisaca.

Mladen Barbarić, svećenik i književnik (Ilok, 1873 - Zemun, 1936). Rođen u učiteljskoj obitelji, pučku je školu pohađao u Iloku, gimnaziju u Osijeku, a filozofiju i bogosloviju studirao u Beču i Baji. Stupivši u franjevački red, promijenio je krsno ime Krunoslav u redovničko Mladen. Službovao kao vjeroučitelj, župnik i gvardijan u Cerniku, Koprivnici, Iloku, Osijeku i Zemunu. Surađivao u vjerskoj i književnoj periodici. Pokrenuo i uređivao zagrebački dječji list Anđeo čuvar.

Miloš Bandić, književnik i kritičar (Zemun, 1930 - Zemun, 1996). Otac Ivan, državni i privatni činovnik, narodni poslanik. Majka Ljubica, r. Ilić, stručna učiteljica. Gimnaziju pohađa u Zemunu (maturirao 1949.), na Filozofskom fakultetu (engleski jezik, jugoslavenska književnost i nacionalna povijest) diplomirao 1958, doktorirao 1963. Novinar u listu Zadruga, Beograd, urednik kulturne rubrike listova Naš vesnik i Mladost, urednik te glavni i odgovorni urednik Književnih novina, jezični redaktor u Vojnoj enciklopediji, docent, izvanredni profesor i redoviti profesor Filološkog fakulteta (1965-90), tajnik beogradskog PEN-kluba i glavni urednik časopisa Literary Quarterly (1965-66). Objavljivao od 1949. Govorio je engleski, češki, ruski i slovački. Zemunci su na njegovu rodnu kuću stavili spomen-ploču (Franca Rozmana 20).

Stjepan Barić, političar (Zemun, 1889 - Zagreb, 1945). Pučku školu i gimnaziju završio u Zemunu, a filozofiju i pravo studirao u Zagrebu i Fribourgu. Godine 1918. bio je član Narodnoga vijeća u Zagrebu, zatim narodni zastupnik, te ministar socijalne politike u vladi A. Korošeca 1928-29. O aktualnim političkim i gospodarskim problemima pisao u različitim listovima, ponajviše u Seljačkim novinama, koje je uređivao 1918-24; surađivao je i u iseljeničkom tisku pa je u Napretku (Sydney, 1939, br. 70) objavio članak o političkom teroru u Jugoslaviji.

Vilim Korajac, svećenik i književnik (Kaptol kraj Požege, 1839 - Zemun, 1899). Osnovnu školu pohađao u Kaptolu, Oriovcu i Novoj Gradiški, gimnaziju u Požegi i Zagrebu, bogosloviju završio u Đakovu, Službovao je kao kapelan u Zemunu, zatim je bio profesor u biskupskom sjemeništu u Đakovu te neko vrijeme istodobno vjeroučitelj i ravnatelj đakovačke preparandije, a od 1878. do smrti bio je župnik u Zemunu. Sahranjen je na zemunskom katoličkom groblju.

Josip Kulundžić, kazališni redatelj (Zemun, 1899 - Beograd, 1970). Potječe iz trgovačke obitelji. U rodnom gradu završio je pučku školu i gimnaziju, studirao medicinu u Innsbrucku, apsolvirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Studirao je kazališnu režiju u Dresdenu, Beču, Parizu i Pragu, a u Parizu i Budimpešti završio studij dramaturgije i operne režije. Od 1921. do 1928. djelovao u Zagrebu kao pomoćnik dramaturga i dramaturg HNK te predavač na Glumačkoj školi. Godine 1928. i 1929. redatelj je u Novom Sadu, a zatim u Beogradu, gdje je profesor na Kazališnoj akademiji. Na hrvatsku kazališnu scenu stupio je zaslugom Julija Benešića, pod čijom je upravom u HNK-u u Zagrebu izvedena 1921. Kulundžićeva drama Ponoć. Neke Kulundžićeve drame tiskane su u časopisima (Savremenik, 1921. i 1928; Kritika, 1922; Vijenac, 1924; Književnost, 1952, 1955, 1956, 1957). U časopisima je objavljivao i eseje o dramskoj umjetnosti i kazalištu, a za potrebe kazališta adaptirao je niz djela različitih autora te prevodio s njemačkoga. Pisao je također filmske scenarije. Na njegovu rodnu kuću u Bežanijskoj ulici stavljena je spomen-ploča.

Petar Marković, političar, pisac i slikar (1869 - Zemun, 1952). Jedan od prvih maturanata zemunske gimnazije. Vrlo zaslužan zemunski gradonačelnik (1909-1914), slikar, putopisac, doktor prava, pisac vrlo vrijedne knjige Zemun od najstarijih vremena do danas (1896). O toj knjizi, prepunoj dragocjenih podataka, imali su lijepo mišljenje Isidora Sekulić i Ivo Andrić. Petar Marković se brinuo o zemunskim kulturnim, prosvjetnim i humanitarnim ustanovama. Objavljivao je putopisne bilješke iz više europskih zemalja i brojne zapise u časopisima i novinama. U njegovoj rukopisnoj ostavštini čuva se više tekstova iz političke, društvene i kulturne povijesti Zemuna. Ti su tekstovi dragocjen izvor za proučavanje povijesti grada Zemuna.

Solan Matković, svećenik (Ilok, 1863 - Zemun, 1919). Krsnim imenom Antun, studirao filozofiju u Feldváru, teologiju u Baji. Službovao u Brodu na Savi, Vukovaru, Iloku, Šarengradu i Zemunu. Bio je orguljaš i posebno se bavio pitanjima glazbenoga odgoja u školi. Pisao poučna djela, vjeronaučne udžbenike i povijesne rasprave. Sahranjen je u Zemunu na katoličkom groblju.

Ivan Muhar, trgovac (1867-1966). Braća Mijat (1865-1902) i Ivan Muhar došli su u Zemun iz Like potkraj 19. st. Prvi je došao Ivan, kao pitomac, a ubrzo potom je stigao i njegov stariji brat. Ivan Muhar zaposlio se kod jednoga zemunskog trgovca - Židova, čije ime na žalost nije sačuvano i on mu je nakon nekog vremena dao kredit da otpočne samostalnu djelatnost. U međuvremenu, Mijat se razbolio od tuberkuloze i umro relativno mlad. Svoj prvi dućan, u kojem je prodavao sve i svašta, Ivan je otvorio na Senjskom trgu. Ubrzo je skupio skroman kapital i njime kupio mali lokal “Dva tornja”, preko puta ulice. Muhar, po kome se cijeli dio Zemuna i danas tako zove, podignuvši veličanstveno zdanje, sve do kraja Drugoga svjetskog rata slovio je za jednog od najuspješnijih zemunskih trgovaca. Ivan Muhar nikada nije zaboravio svojega prvoga gazdu - Židova, koji mu je omogućio da otpočne posao, pa je valjda zato sve vrijeme Drugog svjetskoga rata skrivao kod sebe obitelj Židova Leona Hajma, riskirajući tako i sudbinu svoju i svojih najbližih.

Ilija Okrugić-Srijemac, svećenik i književnik (Srijemski Karlovci, 12. 05. 1827 - Petrovaradin, 30. 05. 1897). Potječe iz činovničke obitelji. U rodnom mjestu završio je pučku školu i gimnaziju, a teologiju u Đakovu. Zaredio ga je za svećenika biskup Josip Juraj Strossmayer, kao prvoga svog zaređenika, pa otuda potječe Okrugićeva odanost biskupu, koja je vidljiva i u njegovim književnim djelima. Bio je kapelan i župnik u Zemunu, Kukujevcima, Sotu, Sarvašu, Levanjskoj Varoši, prebendar stolne crkve u Đakovu, te od 1866. do smrti župnik u Petrovaradinu s naslovom opata sv. Dimitrija. Sudionik hrvatskoga narodnoga preporoda, surađivao je pjesničkim prilozima te povijesnim raspravama u Gajevoj Danici i u Kuzmanićevoj Zori dalmatinskoj te u drugim ondašnjim hrvatskim listovima i smotrama.

Dragan Rumenčić, arhitekt, novinar, karikaturist i slikar (Zemun, 1935), urednik karikature u redakciji Ježa (otac Aleksandar, nadstrojar, majka Katica, r. Verić, domaćica). Maturirao u zemunskoj gimnaziji (1953). Završio Arhitektonski fakultet u Beogradu u klasi prof. M. Bajlona (1963). Objavljuje ilustracije, rebuse, križaljke i karikature te izlaže slike. Objavio je knjigu karikatura Između tišine i smeha.

Antun Kolarević, zemunski župnik i dekan (1977-2005). Rođen u Viškovcima 1930. godine, magistirirao povijest u Beogradu. Među brojnim djelima treba izdvojiti “Odnosi Venecije prema Dalmaciji”, “Galovec – posjed i grad”, “Integritet Đakovačke i srijemske biskupije” i mnoga druga.

Vlatko Rukavina, doktor biotehničkih znanosti. Rođen u Bečkereku (Zrenjaninu) 1938. od oca Stjepana i majke Ljubinke. Tehnički direktor zemunske “Galenike”, te predavač na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu do 1991. godine, kada seli u Zagreb gdje i danas živi. Autor mnogih stručnih radova, ali i djela od iznimnog značenja za povijest hrvatske zajednice u Srijemu, poput “Srijemski i podunavski biseri”, te “Hrvati stvaraoci u Zemunu”.

Vladimir Bošnjak, prometni inžinjer, spisatelj i poduzetnik. Rođen 20.ožujka 1962. godine u Zemunu od oca Đure i majke Marije (djevojačko Kovačević). Jedini trenutačno aktivni hrvatski spisatelj iz Zemuna. Član prvog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća (2002. do 2007.), jedinog zastupničkog tijela hrvatskog naroda u Srbiji, u kome je obnašao i dužnost dopredsjednika zaduženog za Srijem. Do sada objavio zbirku pripovjedaka “E, moj baćo” (2004.), roman “Svršetak vražjeg stoljeća” (2006.), te brojne eseje i članke za “Hrvatsku riječ” i “Klasje naših ravni”.

Zbivanja nakon Drugoga svjetskog rata
Nakon početka Drugoga svjetskog rata i zračnih napada na Beograd, njemačke jedinice su 12. travnja 1941. ušle u Zemun. Već 13. travnja osnovana je nova, posebna gradska uprava (predsjednik Hans Mozer) jer je Zemun ponovno odvojen od Beograda. Sve do 10. listopada 1941. u Zemunu i okolnim selima (do crte Slankamen-Boljevci) vlast su u tom “njemačkom gospodarskom području” imali domaći Nijemci, takozvani “folksdojčeri”, a zatim su je, kada su ti dijelovi Srijema ušli u sastav Nezavisne Države Hrvatske, dijelili s Hrvatima, međutim najvažnije položaje u tijelima uprave (gradonačelnici, kotarski predstavnici i dr.) zadržali su Nijemci, što će uvjetovati stalnu i prikrivenu borbu oko vlasti između folksdojčera-funkcionara i članova ustaškog pokreta.
Zemun je prvi puta pripojen Beogradu 1934. godine, ali je nakon njemačke okupacije 1941. dodijeljen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u čijem je sastavu ostao sve do 22. listopada 1944.
Od tada do kraja rata, najveći broj funkcija vlasti vršila je vojska, odnosno Komanda mjesta s majorom Milanom Žeželjom na čelu. Sudsku i tužilačku funkciju vršila su također vojnosudska tijela. Komanda mjesta mobilizirala je ljude, motorna i zaprežna vozila za potrebe vojske, ali i obavljala druge poslove, u koje su pripadali otkrivanje i uhićenje pa i likvidacija “narodnih neprijatelja”. S koliko revnosti je to rađeno, najbolje svjedoče stotine nevinih žrtava pobijenih u listopadu 1944., a zakopanih pokraj Dunava, na zemunskom keju kod “Hidrobaze” i na Kalvariji. Međutim, to je posebna tema koja zaslužuje ozbiljniji pristup.
Ubrzo je, usporedo s vojnom, organizirana i civilna vlast, a teritorijalno je Zemun kao samostalni grad pripojen novooformljenoj autonomnoj oblasti Vojvodini, gdje je zemljopisno i pripadao. Skupština Narodnooslobodilačkog odbora Zemun je na prvu godišnjicu “oslobođenja”, 22. listopada 1945. godine, održala svečanu sjednicu, na kojoj je, među ostalim, ali kao najvažnija, donesena i odluka o izdvajanju Zemuna iz sastava Vojvodine i pripajanja Beogradu. Istovjetnu odluku je toga dana donio i Pokrajinski narodnooslobodilački odbor Vojvodine, pa je tako Zemun, po drugi put u svojoj povijesti, ušao u sastav susjednog Beograda.
Iako je odluka o pripajanju Zemuna prijestolnici bila diktirana “odozgo” i nije ju bilo moguće izbjeći, mnogim Zemuncima ona je teško pala, pa je čak i na sjednici na kojoj je donesena nekoliko odbornika u svojim diskusijama izrazilo bojazan da će Zemun u sastavu Beograda biti zapostavljen, da će se od samostalnoga grada srozati na običan rajon Beograda i izgubiti samoupravu, da će zaostati u razvoju i sl. Sve to se vrlo brzo pokazalo točnim, ali novi naraštaji, osobito kolonista - došljaka, koji su preplavili Zemun, mislili su drugačije.
Izborom Slobodana Miloševića i njegovim dovođenjem na političku scenu 1986. nakon masovnih i režiranih mitinga na Ušću i Gazimestanu, iseljavanje Hrvata iz Zemuna dobiva zamah. Početkom rata 1991. i pohodom JNA sa srpskim dobrovoljcima na Vukovar, Osijek i druge krajeve Hrvatske, međunacionalni odnosi padaju na najnižu razinu. Ne poštuju se ne samo zakonske nego ni temeljne ljudske norme ponašanja. Sve ono o čemu su mnogi ljudi s ovih prostora vjekovima maštali o suživotu i panslavizmu, za nekoliko se godina rasplinulo kao mjehur od sapunice.
Više od 80 godina ne prestaje iseljavanje Hrvata iz Zemuna iz raznih razloga. Godine 1921. Zemun je imao oko 20 000 žitelja - oko 70% bili su Hrvati. Danas Zemun ima više od 200 000 žitelja, a procjenjuje se da Hrvata ima samo oko 5%.

Hrvati su izgrađivali Zemun gospodarski, vjerski, obrazovno i kulturno do završetka Drugoga svjetskog rata, kada su svi objekti oduzeti i postali “narodna svojina”. Navest ću primjer gradske Bolnice ili Bolnice sestara milosrdnica, koju su sestre podigle za građane Zemuna, a koja im je oduzeta. Zatim Katolički dom, u kojem su radila kulturno-umjetnička društva, primjerice “Tomislav” (danas je ondje smješteno kazalište lutaka “Pinokio”). Zatim Hrvatski sokolski dom, Hrvatska štedionica, tvornice. Oduzimanjem tih i drugih institucija intenzivirano je iseljavanje Hrvata iz Zemuna, onemogućena egzistencija i njihova opstojnost.
Najdrastičniji primjer dogodio se nakon Domovinskog rata (u kojemu Srbija “nije sudjelovala”). Mnogi su ostali bez svojih kuća, stanova, posla, otpremnina, dionica, s minimalnim mirovinama. Danas Hrvati u Zemunu nemaju svojih škola, ustanova, svojih medijskih emisija, svojih predstavnika u lokalnoj i državnoj vlasti. Godine 2003. konačno je registrirana Zajednica Hrvata Zemuna. Knjižnica i čitaonica, koja nosi naziv “Ilija Okrugić”, obnovljena je uz pomoć članstva, Vlade RH i župnika te svečano otvorena u lipnju 2004. u dvorišnoj zgradi župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. To je danas jedina hrvatska institucija u Zemunu, bez znakovitije pomoći od strane domicilne države.

Teško mi je bilo pripremiti ovaj post. Koristio sam literaturu koju ovdje neću navoditi, ali sam svjestan koliko sam se ogriješio o brojne znamenite zemunske Hrvate koje nisam ovdje spomenuo. Neka mi oproste, živi i mrtvi! Jedini cilj koji želim postići ovim postom jest upoznavanje osobito mlađih čitatelja s poviješću Zemuna i Srijema, te da znaju kako Hrvati nisu ovdje slučajno i od skora. Također neka i dobronamjerni čitatelji drugih nacionalnosti (osobito Srbi) saznaju nešto o tome koliko Zemun znači nama Hrvatima, te koliko smo energije potrošili kako bi naš grad bio lijep i bogat kao što jest, ili bi trebao biti.

Courtesy by Taurunum, 17.03.2008


Komentari korisnika  RSS feed komentara
 

Prosječna ocjena korisnika

 

Prikaz 2 od 2 komentara

1. 20-08-2009 08:44

bitka kod slankamena
Samo jedan mali ispravak... Bitka kod Slankamena bila je 1691. i u njoj je doista poginuo Adam Zrinski, sin Nikole Zrinskog. Međutim, posljednji iz roda Zrinskih bio je Ivan Antun Zrinski, sin Petra i Katarine Zrinski koji je umro u tamnici u Grazu 1703. godine, dakle punih dvanaest godina kasnije. 
Isprika na maloj ispravci i pozdrav!
sandra

2. 11-01-2009 09:15

...
...jedna tužna priča postala je još tužnijom, skidanje slika s portala hrvata koji živi u Srbiji je, oprostite, obični balkanski KULTUROLOŠKI MASAKR !!!!  
Ispričavam SE !!!
admin

Prikaz 2 od 2 komentara

Dodajte Vaš komentar



mXcomment 1.0.6 © 2007-2014 - visualclinic.fr
License Creative Commons - Some rights reserved
« Prethodna   Sljedeća »
 
 

EUROPE

Uzorak Slike

 Z I M A

  

WINTER-TIME

ENJOY

A Joyful Holiday Season...

WINTER





SAT - TIME

Maraška
[Prunus cerasus marasca]



 S R E T N O !

POSJET - VISIT 


visit counter

from 28.06.2010. -17,30h >
[ till then > 74.859  visits ]



2012. NOBEL PEACE PRIZE


Europska unija
CROATIA

01.07.2013.

Ankete





  •  22.05.1992. HR u UN
    01.04.2009. HR u NATO

    01.07.2013. HR u EU





     WWW






    2010. - 2020.






    IZ PODRUŽNICE

    60 GODINA PODRUŽNICE ZADAR

    Podružnica Zbora liječnika Hrvatske je u Zadru osnovana 11. listopada 1947. godine, za nama je 60 godina plodonosnog rada na promociji stručnog i znanstvenog usavršavanja svojih članova...opširnije >>> 
    AKTIVNOSTI PODRUŽNICE
    Nedostatak liječnika, ogroman rast troškova liječenja, ograničene mogućnosti državnog zdravstvenog osiguranja, razvoj privatnih zdravstvenih osiguranja pitanja su od vrhunske državne važnosti ...opširnije>>>

    APEL ZA JAVNOST

    Kao predsjednica HLZ Podružnica Zadar, želim ukratko predstaviti našu Podružnicu. Osnovana je 1948 g. Od tada je bilo više i manje aktivnih godina, te različiti broj članova. Posljednjih godina, aktivnosti su nešto utihnule...opširnije>>>





    HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA


    Zajedničkom suradnjom  Hrvatske liječničke komore i jedne strane banke nastala je jedinstvena kartica s dvojakom funkcijom.








    140. OBLJETNICA HLZ -Povijest Podružnice Zadar

    Prvo liječničko društvo osnovano je i ozakonjeno u Zadru davne 17. prosinca 1868. pod nazivom "Jatro-fizičko društvo" i na taj način uspostavljena je velika aktivnost zadarskih liječnika. opširnije >>>

    LIJEČNICI MEDIJIMA...

    Želimo ispravno informirati javnost u dijelu koji se ne odnosi na "obranu" postupaka...opširnije >>>





    TREĆA DOB...

    Uz rizik da budem optužen za sebičnost nedostojnu liječničke etike, upozoravam na sramotnu pojavu u našem društvu: naši su liječnici nakon umirovljenja marginalizirani do te mjere da se rijetko koji može othrvati depresivnom psihičkom stanju....
    opširnije >>>





    HRVATSKI LIJEČNIČKI SINDIKAT

    Uvođenjem prava liječnika na rad izvan radnog vremena ukinuta je diskriminacija prema liječnicima...opširnije >>>




     

     

     


     
     



    OBNOVIMO BITVU "GALEB"

    danas...


    sutra...

    Inicijativu za obnovu «otočića/bitve Galeb» pokrenuta je u ljetu 2004. god.  ......opširnije>>>

    Dr.sc. Zlatko Begonja, predsjednik MO Brodarica, o Bitvama Brodarice [20.09.2010.]
    ......Bitve s Brodarice>>>

    Prim.mr.sc.dr.med. Želimir Maštrović, vijećnik MO Brodarica, o Kulturocidu na Brodarici
    [03.07.2010.]
    ......Galebu nije bilo mjesta u Bašićevom planu>>>



     22.01.2012.
    RH potpisala Ugovor
     o pristupanju EU
    a 27 država EU ratificira
    pristup Hrvatske>
    EU             -   05.12.11.
    SLOVAČKA  - 17.02.12.
    MAĐARSKA - 14.02.12.
    BUGARSKA - 28.02.12.
    ITALIJA       - 29.02.12.
    MALTA        - 05.03.12.
    HRVATSKA  - 28.03.12.
    LATVIJA      -  02.04.12.
    LITVA          - 08.05.12.
     CIPAR         -  03.05.12.
    ČEŠKA        -  26.06.12.
    IRSKA         -  26.06.12.
    RUMUNIJA   -  02.07.12.
    AUSTRIJA   -  09.07.12.
    ESTONIJA   -  18.09.12.
    POLJSKA     - 16.10.12.
    PORTUGAL -  21.09.12.
    LUKSEMBURG -09.10.12.
    BELGIJA    -     22.10.12.
    ŠPANJOLSKA - 24.10.12.
    GRČKA          -  30.10.12.
    ŠVEDSKA      -  07.11.12.
    FINSKA        -   18.12.12.
    FRANCUSKA  -  28.01.13
    VEL.BRITANIJA -31.01.13
    NIZOZEMSKA  -  05.02.13.
    EK poz.ocjena  - 26.03.13
    SLOVENIJA   -   03.04.13.
    EU Parlam.poz.- 18.04.13.
    DANSKA       -   02.05.13.
    NJEMAČKA     -  16.05.13
     RH postaje punopravna
    28 članica  EU


































     
     
     LikeCroatia.hr










    Sala mjeseca

     - ŠALA MJESECA -

    Sala mjeseca

    Ovo je europski vic ...
    Pitaju oca tek rođene bebe:
    - što ste dobili, kćer ili sina?
    - Pa kad poraste nek'se
    samo opredijeli!

    oOo

     U TAMI CRNOGORSKOG
    DISCO CLUBA
     Prilazi momak djevojci.
     - oš plesat
     - oću
     - aj diž se i pleši,
    pusti mene da ja sjednem.

    Sala mjeseca

    - DOKTORSKI -

    Stari doktor kaže
    mladom kolegi:

    'Vidite, medicina je toliko
    napredovala da praktično
    više ni jedan čovjek
    nije zdrav.' 

    oOo

    Kaže jedan liječnik drugom:
    - Ovaj pacijent hitno
    treba biti operiran!
    - Zašto?  Što ima?
    - Novce.

    Sala mjeseca

    Pita sin oca:
    - Tata, šta mama ima
    između nogu?
    - Raj, odgovori on.
    - A ti?
    - Ključ od raja.
    - Pa ovaj, znaš trebalo
    bi da ga mijenjaš,
    susjed ima kopiju!

    oOo

    - VIC O BRAKU–

    Draga,
    što ima za ručak??
    -Ništa mili!!
    -Pa i jučer je bilo
    "ništa"!!
    -E, pa skuhala sam za
    dva dana...

    oOo

    EGLISH JOKE

    Women are like an
    internet virus,

    they enter your life,
    scan your pockets,
    transfer money,
    edit your mind,
    download their problems,
    and
    delete your smile !!!!!

    ooOoo

     Hrvat u Parizu ulazi u
    javnu kuću.

    Prostitutka ga upita:
    - Na koji način želite
    voditi ljubav?
    - Na hrvatski
    - ponosno će on.
    - A ne, ne!
    Nema na kredit!

    oOo

    - MISAO DANA -
    Kratko i jasno

     Za bolesne – postoji
    bolnica
    Za lude – postoji
    ludnica
    Za budale nema ništa,
    zato ih ima svuda

    oOo

    Žene imaju puno
    simptoma
    kad dođu u menopauzu 
    dok muškarci imaju
    samo dva.
    Mozak
    im se počne kurčiti
    a kurac filozofirati.


    oOo

    TEOLOŠKI

    Razgovaraju dva svećenika:

    - "Što misliš hoćmo li
    doživjeti dan kada ćemo
    se moći ženiti?"

    - "Ne znam, ali se nadam
    da naša djeca hoće"

    oOo

    Jeste li znali...?

    oOo

    - JESENSKI -

     Došla žena u posjetu mužu
    u zatvor, pa ga pita:

         Kako se osjećaš, dragi?
    Kao kod kuće - odgovori muž.
    Baš se radujem, a kako to
    kao kod kuće?
    Pa ovako: jelo je neukusno,
    roba neispeglana, nema seksa,
    a ne smijem ni izlaziti!

    -PROLJETNI-

    - Jožek, kad ti gemišt
    najbolje paše?
    - Kad su borovi zeleni.
    - Pa su navek zeleni.
    - Znam.

    - DJEČIJE ŠALE -

     PAPIGA

    -Perice, jesi li ti naučio
    papigu govoriti sve te
    ružne riječi?

    -Ne, ja sam joj samo
    ponavljao riječi koje ne
    smije izgovarati!

    oOo

    - MISAO DESETLJEĆA -

    - MISAO DANA -

    AKO ŽELITE ŽENU
    ODVESTI NA NEKO
    SKUPO MJESTO,
    ODVEDITE JE NA
    BENZINSKU
    PUMPU !!!

    - R E K L I   O  
    Ž E N A M A -

    Kad su žene depresivne,
    ili jedu ili kupuju.
    Muškarci zarate sa
    susjednom zemljom.

    Elayne Boosler

    oOo
    - SUDSKI vs ODVJETNIČKI -

    Odvjetnik:
    Doktore, kada ste radili
    autopsiju, jeste li
    provjerili puls?

    Svjedok:

    Ne.

    oOo

    -iz BiH-

     Nekje v Bosni NATO
    vojak dela sklece ...

    Mujo ga gleda in gleda
    in reče:
    "Jebo' mater, ako ona
    tebi nije pobjegla."

    oOo

    - AKTUAL -

      Kada počinje život ?

    1) Prema rimskom pravu
    život počinje rođenjem...
    2) Prema katoličkoj crkvi
    život počinje začečem...
    3)   Ustvari život počinje
    kad se djeca odsele
    zajedno
    s kućnim ljubimcima!!!!!

    oOo

    Hrvatska istina

    Hrvatska istina,
    na našu žalost!
    Vojnik za 3500 kuna
    riskira život.
    Vatrogasac za 4000
    kuna spašava živote.
    Učitelj za 5500 kuna
    priprema ljude za život.
    Liječnik za 7000 kuna
    spašava i održava živote,
    A saborski zastupnik
    za 20 000 kuna uspijeva
    svima zajebati život!!

    oOo

     Hvali se
    Amerikanac Hrvatu
    kako njegova država
    stalno napreduje,i kako
    se kod njih sve bolje
    i bolje živi, pa kaže:
    "Evo već sutra mi ćemo
    živjeti bolje nego danas.''

    A Hrvat mu odgovara:
    ''Nije to ništa, mi
    već danas živimo
    bolje nego što
    ćemo sutra.''

    oOo 
    CRNOGORSKI ***

    Koja je najveća kletva
    u Crnoj Gori?
    - Dabogada te zvali
    iz biroa rada.









    JESI LI TI ZADRANIN ?
    - JESAM, ČITAM ZADARSKI LIST...



    ... I ZNAM SVE O ZADRU!


    Uzorak Slike
     
     
     
     
     
     
    © 2014 Zadarska Brodarica
    Čitate informativni nekomercijalni portal koji je nastao s najboljim namjerama da vas informira i zabavi.
    Kopiranje, citiranj kao i korištenje materijala sa ovog portala je dozvoljeno
    ali samo sa dobrim namjerama